Foto: Hrvoje Hodak
Sinoćnjom pretpremijerom ”Bornin vremeplov” i zvanično je uprizoren na pozornici najposjećenijeg dječjeg kazališta ”Gradsko kazalište Žar ptica” u Zagrebu.
Riječ je o predstavi koju je dramatizirala dramaturginja Nina Skorup po predlošku hit knjige iz 2017. Bornin vremeplov rapsko-zagrebačkog autora Krešimira Butkovića.
Već sama nazočnost Kreše i njegove majke Zdenke ukazivala je na to kako će ova večer biti dodatno emocionalno nabijena. Naime, mnogima je poznat razlog nastanka ovog bestselera. Tragičan i težak trenutak koji je potaknuo nastajanje ovog gotovo autobiografskog romana o odrastanju dvojice blizanaca u zagrebačkom kvartu Črnomerec te susret Krešinog nećaka Borne sa svojim ocem Tomislavom u znanstvenofantastičnom akcijskom zapletu s referencama na kultni film ”Povratak u budućnost”.
Sav taj koloplet dječačkih dogodovština iz ’83. godine prošlog stoljeća jednostavno nije mogao stati u sat vremena izuzetno, po glumce, iscrpljujuće predstave, pa su neki likovi i događaji iz knjige nužno morali biti lišeni uprizorenja. Tu, nadasve tešku i odgovornu ulogu dramaturškog apstrahiranja likova te stvaranja priče, zapleta, kulminacije i katarze, na sebe je hrabro, uspješno i s doista puno emocija preuzela dramaturginja Nina Skorup, a scenski zahtjevnu priču režirao je nagrađivani i priznati redatelj Ivan Leo Lemo.
Dakle, s obzirom da je riječ o dječjoj predstavi, Skorup je dobila zahtjevnu zadaću balansiranja predstave s tematikom kojom se jedva nose i odrasli gledatelji. No, uspjela je! Predstava koja roditelje i bake vraća u neka davna, izgubljena vremena s izdvojenim romantičnim trenutcima mladosti i djetinjstva, posložena je upravo tako da s dozom humora i emocija savršeno odgovara kako djeci tako i odraslima. Sâm ravnatelj Žar ptice Drago Utješanović svjedočio nam je o tome kako djeca netremice uživaju u predstavi, dok roditelji u pratnji dobivaju i onu subliminalnu poruku koja ih osvješćuje o trenutku u kojem žive i prolaznosti koja nikoga ne zaobilazi.
Upravo razmišljajući o prolaznosti, svatko tko je pogledao sinoćnju predstavu, dostiže taj snažan spoznajni moment koji nas vrti u vremeplovnom vrtuljku svega proživljenog, doživljenog i osviještenog. To podsjećanje da nismo zavijeka, te da smo tek putnici u jurećem vlaku na tračnicama ovozemaljskog postojanja, budi nas iz usnulosti, apatije, životne inercije i gotovo društvene katatonije, vraćajući nas korijenima usađenih vrijednosti. Vrijednosti druženja, obiteljskih trenutaka kao albuma sa sličicama pohranjenima negdje u duši, srcu, vremenu kojega ćemo se sjećati ili će nas liječiti onda kada sve oko nas, naizgled, neće imati smisla.
Sve to postižu Skorup, u svojoj dramatizaciji, Lemo u režiji, ali i glumački ansambl koji već sada, na pretpremijeri, djeluje uigrano kao da je i ova predstava odigrana 500 puta. Nedavno je Žar ptica proslavila petstotu izvedbu Dnevnika Pauline P. po uspješnici Sanje Polak.
Stoga, upitasmo književnika Krešimira Butkovića kakve dojmove nosi s predstave?
K.: Još uvijek sam pod dojmom predstave. Pred kraj sam čak i htio izaći jer sam doživio snažnu, emocionalnu katarzu. Znajući da će Nina (Skorup op.a.), koja poznaje i mene i obitelj u dušu, napraviti vrhunsku dramatizaciju knjige, prepustih sve njoj u ruke ne htijući se miješati u njenu autonomiju, ali i zahtjevnost same dramatizacije koja osim toga što treba odgovarati djeci, mora biti i prilagođena glumcima i sceni. Nina je i više nego uspjela što potvrđuju brojne poruke i pozivi ljudi koji su gledali predstavu i oduševili se s njom. Želim naglasiti, ali i još jedno zahvaliti Nini. Od prvog susreta s ”Borninim vremeplovom”, Nina je govorila da knjiga mora na daske i da će je ona dramatizirati. Nije odustajala da se izbori za ”Bornu” i zahvaljujući njoj meni se ostvario životni san da mi knjiga bude uprizorena. Bez nje bi ona prošla ispod radara. Ovim putom bih se zahvalio Lemi, na predivno izrežiranoj i postavljenoj predstavi te, ravnatelju Žar ptice, dragom Dragi Utješanoviću. Njih troje nikako nisu htjeli predstavu u vrijeme korone, već onda kad gledalište može biti ispunjeno do kraja, a djeca bezbrižna i neopterećena strahom i stihijom koja je tada vladala što zbog potresa, što zbog epidemije. E, sad se posebno zahvaljujem ansamblu Žar ptice, kako vrhunskim glumcima u predstavi, tako i glumcima koji nisu ušli u podjelu uloga, ali su ostali kao snažna podrška kolegama i projektu. Zahvaljujem i Jasenku Houri. ”Jajo” je redatelju Lemi dao posebnu privolu da se njegova pjesma ”Zagreb te zove” izvodi bez naplate autorskih prava.
Iskreno, da sam i sâm morao birati glumce ne bih mogao bolje izabrati. Evo, par štikleca koji daju i tu transcendentalnu komponentu samoj predstavi: Berislav, koji me glumi u predstavi, je moje godište i odlično me je ”skinuo”. Petar, ne da samo izgleda kao Borna nego je rođen 16. travnja, a to je dan kad sam zadnji put čuo svoga brata i ne zna se jel umro 16. ili 17. travnja kad je upisan datum smrti. Ana Marija kao da poznaje moju mamu iz tog vremena, ma, svi, baš svi su bili odlični, vrhunski i emotivni. Vidjelo se da žive tu predstavu, osjećaju, a i sve nas s lakoćom prebacuju u vrijeme romantičnih osamdesetih. Jedina molba je, budući da imaju i po dvije iscrpljujuće predstave za redom, da ih se kostimografski rastereti te teške, tople odjeće, da mi netko ne kolabira tamo na sceni (smijeh). Zahvaljujem i gđi Milanki, iz marketinga, s kojom sam razvio prelijepu komunikaciju preko društvenih mreža, a sada je upoznah i uživo. Htio sam ih sve zagrliti, zajedno, ponaosob jer su tako živopisno i stvarno prenijeli likove, baš onakve kakve ih znam ili sam ih znao”, poručio je Krešo.
Naglasimo da je Nina Skorup uvela u predstavu i onaj važan, inkluzivni, dio vezan uz osobe s invaliditetom. Narator je ”Krešo-pisac” u kolicima, i tu se, nenametljivo stvara komunikacija djece s OSI, razbijajući tako onu tabuiziranu distancu između djece i ljudi s tjelesnim oštećenjima. I inače ”Žar ptica” stvara poseban program inkluzivnog kazališta, u kojem se, savjetujući se s mnogim udrugama OSI, žele poboljšati kako kazališni program tako i prostornu prilagodbu samog kazališta.
U razgovoru s mamom Zdenkom te Krešinim prijateljima kako iz razreda, djetinjstva, kvarta ili današnjice, mnogi su potvrdili ne samo dubinu, zahtjevnost te razigranost i scenski dosjetljiva rješenja predstave već i snažnu, emocionalnu potresnost te katarzu, preporučujući ju svima od 10+ pa nadalje da ju pogledaju.
Katarza je bila najčešći spominjani pojam u gledatelja. Butković je istaknuo uz nju i vertikalu koju je Skorup donijela u predstavu. Napomenimo, kako je Grad Rab tj. POU Rab poslalo upit za gostovanje predstave na Rabu. Ukoliko se zadovolje produkcijski uvjeti, mogli bi u dogledno vrijeme predstavu gledati i na ”Krešinom” otoku Rabu.
Što se nas tiče; ponovit ćemo, večer katarze, životnih poruka, smijeha, suza, tuge i radosti, ispremiješanih osjećaja od sjete do želje za djelovanjem u sadašnjosti kako ne bi za prošlim žalili jednom kad dođe ostarjelo sutra.
Nakon sinoćnje pretpremijere, večeras, u 19h, u GK Žar ptica premijera je ”Borninog vremeplova” te predstavi želimo dug i uspješan vijek!
Pripremio: Hrvoje Hodak
