Foto: Vedran Metelko (arhiva Rapskog lista) | Detalj s koncerta u zagrebačkoj katedrali
Razumljiva je bila napetost rapskih pjevača uoči nastupa u Omišu, gradu koji desetljećima svojim festivalom njeguje i odražava najviše standarde klapskog pjevačkog izraza. No ta je napetost nestala nakon spontanog i dugotrajnog aplauza publike upućenog izvođačima i, naravno, „njihovom” maestru Ljubi Stipišiću Delmati. Taj je aplauz bio samo još jedna potvrda da Rabljani svojim pjevanjem mogu i znaju magiju Maestrovih notnih zapisa iznijeti i pred ovako „školovanom” publikom.
Takva je ocjena potvrđena i nešto kasnije na zajedničkoj večeri i to od strane vrlo meritornih klapskih autoriteta; gospode Dražana Mladine i Leonarda Pivčevića, tadašnjeg i prijašnjeg direktora Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. No članovima rapskih klapa – ženske „Sozal” i muških „Rab”, „Kristofor” i „Eufemija” – dovoljne su bile riječi maestra Stipišića koji je po završetku koncerta rekao: Otpjevali ste to bistro, disciplinirano i skoncentrirano.
Teško je reći da li su sljedeće dvije izvedbe, u Drnišu 28.03. i Svetom Filip Jakovu 29.03., bile na istoj izvedbenoj razini ili bolje. Za pjevače, međutim, bili su to novi prostori i novo vrijedno iskustvo pred različitom publikom.
Prema riječima srdačnih domaćina u Drnišu, župnika Ive Baričevića i gradonačelnika Ante Đelalije, koncert je bio vrhunski kulturni događaj. Oduševljeni izvedbom oratorija „Klapske muke”, Drnišani su odmah bili pozvali Rabljane na gostovanje i naredne godine kada će, s ponosom su tada rekli, rapske klape moći nastupiti u obnovljenoj trobrodnoj crkvi sv. Ante.
I treća je večer korizmene turneje te 2009. godine, ona u Svetom Filip Jakovu, prošla u znaku izuzetno dobre organizacije i još jednog velikog zajedničkog uspjeha maestra Stipišića i članova rapskih klapa.
Povijesni nastup u zagrebačkoj prvostolnici uz izravni TV prijenos
Slično kao i 27. ožujka 2009., kada je rapska klapska ekspedicija putovala na ranije spomenuti prvi koncert u grad klapske pjesme Omiš, pozitivna se napetost osjećala i 6. travnja iste godine na putu za Zagreb pred večernji koncert u zagrebačkoj prvostolnici uz najavljeni izravni TV prijenos.
No, čak ni manji kvar autobusa, četrdesetak kilometara prije Zagreba, zbog kojeg je došlo do kašnjenja na važnu tonsku probu za potrebe realizacije televizijskog prijenosa, nije zbunio rapske pjevačice i pjevače. Izuzetna akustika prostora Katedrale i ispunjen auditorij bio je tek dodatni stimulans članovima rapskih klapa da se i ovom prigodom najširoj javnosti predstave u najboljem svjetlu.
Nakon tolikih nastupa više gotovo da i nije bilo velike potrebe gledati u partituru. Pogledi pjevača bili su upereni u maestra Ljubu Stipišića Delmatu, pa stoga i nije čudno da mnogi nisu niti primjećivali kretanje kamera, signalnih režijskih lampica i reflektora, što je kod TV gledatelja stvorilo dojam velikog iskustva i profesionalnog pregnuća rapskih pjevača.
I da o tome ne duljimo, bez dvojbe povijesni nastup u katedrali rapskih pjevača, ipak amatera, bio je potpuni uspjeh. Dugotrajnim oduševljenim aplauzom jasno je to iskazala publika u katedrali, dirnuti su bili i mnogi ispred TV ekrana, a potvrdu takve ocjene dali su i mnogi uvaženi gosti, uzvanici i organizatori odmah nakon koncerta. Među mnogima koji su nakon koncerta prišli čestitati maestru i članovima klapa našli su se; biskup banjalučki mons. dr. Franjo Komarica, akademik Slobodan Novak sa suprugom, Jozo Čikeš – predsjednik Udruge Pasionska baština iz Zagreba, Miljenko Domijan, tada glavni konzervator u Ministarstvu kulture i drugi.
Nošeni pozitivnom energijom nakon nastupa u zagrebačkoj prvostolnici, klape su s jednakim žarom izvele i preostale dvije oratorijske izvedbe u akustički kvalitetnim i izuzetno lijepim prostorima crkve Blažene Djevice Marije u sklopu franjevačkog samostana u Samoboru (7. travnja) te dan kasnije u crkvi Sv. Križa u Sisku.
Za kraj navodimo jedan citat iz Večernjeg lista (od 10.04.2009.) koji se osvrnuo na Sisačku izvedbu: Za korizmeni oratorij “Klapska muka” zaslužni su nenadmašni maestro Ljubo Stipišić Delmata i četiri gostujuće muške i ženske klape s otoka Raba. Pod dirigentskom palicom samoga autora, ujedinjene u zbor klape Rab, Kristofor, Eufemija i Sozal, uz soliste, izvele su četiri poglavlja “U ono vrime jedan od Dvanaestorice”, “Iskali su nikakovo falšo svidočanstvo”, “Pusti nam Barabu” te “Kalvarija”. Na noge su u završnom pljesku podigli mnogobrojnu publiku, koja je dupkom ispunila crkvu.
Da bi čitav ovaj projekt planiran za korizmeno vrijeme 2009. godine mogao zaživjeti, bilo je potrebno prije svega veliko zalaganje i odricanje samih članova klapa i njihovih voditelja ponesenih veličinom i snagom djela maestra Stipišića. Toj ljudskoj dimenziji svoj su organizacijski i spozorski obol dali određeni subjekti svjetovne i crkvene vlasti gradova i mjesta domaćina, dok su realizaciju koncerata u najvećoj mjeri pomogli: Ministarstvo kulture RH, Poglavarstva Gradova Raba i Zagreba, društvo Pasionska baština Zagreb, TZ Grada Raba i Pučko otvoreno učilište Rab predvođeno nezaboravnim Ugom Belamarićem.
Spomenimo i to da su rapske klape združene u zbor samo od 2006. do 2009. godine oratorij „Klapsku muku” izvele nekoliko puta na Rabu, zatim u Rijeci – u Svetištu Majke Božje Trsatske, u crkvi sv. Blaža u Zagrebu, u Biskupskim dvorima u Splitu i u Novalji na otoku Pagu.
Nažalost, nešto više od dvije godine nakon ove prekrasne klapske korizmene priče, 9. listopada 2011. godine, u ranim poslijepodnevnim satima, u trenutku kada su mnogi od nas okupljeni za obiteljskim stolom blagovali nedjeljni objed, veliki maestro Ljubo Stipišić Delmata izgubio je tešku bitku s bolešću u svojoj 74. godini života, tek desetak dana nakon svojeg rođendana. Zadužio nas je šjor Ljubo svime što nam je ostavio u naslijeđe, zadužio je ovaj rapski školj i čitav hrvatski narod. Hvala mu na svemu.
Autor: Hrvoje Hodak
