Home Aktualno Historiografsko buđenje usnulog rapskog plemstva

Historiografsko buđenje usnulog rapskog plemstva

0
Historiografsko buđenje usnulog rapskog plemstva

Foto: RabDanas

Iz arhive Rapskog lista (br. 3, srpanj 2008.) donosimo razgovor urednika-novinara Hrvoja Hodaka s doc. dr. Dušanom Mlacovićem povodom tada aktualnog izlaska iz tiska njegove knjige “Građani plemići – Pad i uspon rapskog plemstva”

Nedovoljna istraženost srednjovjekovnog Raba u odnosno na druge istočnojadranske gradove poput Zadra, Splita i Trogira (da o Dubrovniku i ne govorimo) neprimjereno ga je postavila u drugi plan, no sačuvani spisi i do sada nedovoljno proučavana pohranjena građa, osobito ona koja se odnosi na prisutnost Venecijanaca na Rabu, govore o njegovom posebnom značenju tijekom 13. st. i kasnije, te polako postavljaju Rab u samo središte zbivanja unutar istočnojadranskog bazena tog vremena.

Rab danas oglas

Jedan dio svojih opsežnih istraživanja doc. dr. Dušan Mlacović, izložio je u svojoj knjizi “Građani plemići – Pad i uspon rapskog plemstva” koju je rapskoj javnosti, u društvu recenzenta knjige prof. dr. sc. Nevena Budaka i izdavača, predstavio tamo gdje je ona u najvećoj mjeri i nastajala, u franjevačkom samostanu sv. Eufemije u Kamporu.

Osim toga, poznato je da su samostan u Kamporu osnovali najrevnosniji od rapskih plemića u 15. stoljeću, odani svom otoku, svojoj vjeri i s njom povezanim idealima tadašnjeg društva na rubu kršćanstva. Samostanska crkva izgrađena je u tom duhu, pa je stoga u njoj bilo jako lako pričati o prastarim vremenima i ljudima, koji su je stvorili.

Promocija je održana 12. travnja 2008. na 64. obljetnicu oslobođenja otoka Raba, a doc. dr. Mlacović ju je posvetio svima koji su za vrijeme 2. svjetskog rata na Rabu prolazili kroz strahovite patnje da bi vlastitom žrtvom učinili ovaj otok mjestom ugodnog življenja. Ta je gesta bila jako toplo primljena u prepunoj kamporskoj crkvi.

Građom sistematiziranom kroz ovu knjigu autor je i drugim medievistima pružio širi uvid ne samo u svijet rapskog plemstva i njegovih društvenih relacija (što jest središnja tema ovog izdanja) već im je svojim istraživačkim mozaikom omogućio i kvalitetniju komparaciju rapske komune s ostalim dalmatinskim središtima i elitama tog vremena.

Autor fotografije s naslovnice: Mladen Šćerbe

Priča o srednjovjekovnom Rabu ispričana unatrag

Ono što ovu knjigu čini dodatno zanimljivom jest autorova zamisao da nam priču o srednjovjekovnom rapskom plemstvu ispriča unatrag, počevši s 19. stoljećem. Naime, na staru lokalnu rapsku zajednicu reflektirale su se društvene transformacije Srednjega vijeka, osobito one kojima je uzor bila Venecija. Pod tim se utjecajem mijenjalo i samo poimanje plemstva, a njegovo izjednačavanja s vlašću, odnosno, kada je Rab u pitanju, s članstvom u Velikom vijeću tijekom 15. stoljeća, stvorilo je kasnije nepremostivu prepreku u procesu priznavanja rapskog plemstva od strane nove austrijske vlasti početkom 19. stoljeća. Knjiga doc. dr. Dušana Mlacovića metodološki kreće upravo od tog formalnog pada rapskog plemstva, kada baš nikome pod kapom Habsburške monarhije nije pošlo za rukom zadržati plemićku titulu.

HH: Autora smo upitali kamo nas to odvodi u svom retrogradnom istraživačkom vezu kroz prošlost i nalazi li odgovor na pitanje što je bilo glavno mjerilo plemenitosti rapskih plemića prije 15. stoljeća i pojave patricijata?

– To je vrlo zanimljivo pitanje i ono u mojoj knjizi namjerno nije obrađeno iako sam u njoj spomenuo nekoliko elemenata određivanja, odnosno poimanja plemenitosti u doba prije 15. stoljeća. Historiografija sve do danas još nije ponudila održiv sveobuhvatan odgovor na pitanje što nekoga čini plemenitim u komunalnom srednjovjekovnom društvu na istočnom Jadranu. Mnogi misle, da je to članstvo u Velikom vijeću komune, no rapski je primjer dostatan dokaz da to nije tako. Institut plemstva u komunama puno je stariji od komune kao forme uobličavanja zajednice a s time i od uobličavanja njihovih velikih vijeća. Postanak plemstva povezan je s transformacijom izvršavanja vlasti u tim zajednicama mnogo ranije, u doba kada plemstvo, nobilitas, nastaje posvuda u Europi, u razvijenom srednjem vijeku. Njegov postanak je povezan s izmjenama načina izvršavanja vlasti u to doba, a plemstvo je onaj dio srednjovjekovnog društva koji je uključen u njezino izvršavanje kao njegov branič, kao njegov vojnički dio (belatores). Uz njih društvo sastavljaju oni koji rade (laboratores) te oni, koji su njegova poveznica s bogom, svećenstvo (oratores). Pri tom se ne smije zaboraviti na svetost vlasti, naime ona je dana od Boga. Gradovi iz kojih su u kasnom 12. stoljeću a pogotovo u 13. stoljeću postali komune pri tome nisu iznimka i u njima plemstvo čine oni, koji uz svećenstvo (pri tome mislim prvenstveno na biskupe kao one koji vode zajednicu, koja je uvijek mišljena kao zajednica kršćana) izvršavaju vlast, koja je pak od Boga.

HH: Drugo ne manje važno pitanje su atributi plemenitosti u to doba. Kako odnosno po čemu prepoznati plemenitog?

Činjenica je, da su npr. u 14. stoljeću svi u zajednici znali da li je netko plemić ili nije, a i da plemstvo nije bilo proizvoljno. O tome i o pogrešnom doživljavanju te srednjovjekovne društvene grupacije kao patricijata pisat ću u mojoj sljedećoj knjizi.

HH: Osim minucioznog prikaza rapskih plemićkih i patricijskih obitelji i pojedinaca, kroz svoje nas istraživačko poniranje temeljito upoznajete i s Rabom u povijesnom, geografskom, gospodarskom i prometnom kontekstu. Ne zanemarujući Vaš dosadašnji izuzetan doprinos rapskoj historiografiji ovaj Vas je rad bez sumnje učinio jednim od najboljih poznavatelja rapske povijesti uopće. Recenzenti hvale knjigu i s metodološke, ali i s narativne strane. Obzirom na opseg detaljno analizirane arhivske građe, sistematizirane iz brojnih izvora, knjiga je neobično čitka. Unatoč dobrom poznavanju hrvatskog jezika ipak ste je pisali na slovenskom, kako ste zadovoljni prijevodom?

– Tako je, tekst sam pisao na slovenskom jeziku. Dva su razloga za njegov postanak na slovenskom, prvi što je taj tekst bio osnovica mojoj doktorskoj disertaciji, koja je bila obranjena na mom matičnom univerzitetu u Ljubljani, a drugi što mi je pisanje na hrvatskom nedostupno zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog pravopisa, pogotovo kada se radi o stotinama stranica teksta. Izdavač knjige nije ni trenutak dvojio o tome da li da ja napišem tekst na hrvatskom ili da oni osiguraju njegov hrvatski prijevod. Prijevod teksta je nastao timski – spremili su ga Jelena Tušek i Miroslav Gradečak, oboje studenti slovenistike sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pod vodstvom njihove profesorice doc. dr. sc. Anite Peti-Stantić, redaktorice prijevoda. Recenzent prijevoda je povjesničar prof. dr. sc. Neven Budak također sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji je ujedno jedan od dvoje stručnih recenzenata knjige. Radi se o visoko profesionalnom timu suradnika, s kojima je bio užitak surađivati kod prevođenja.

Prijevodom sam jako zadovoljan, on vjerno odražava duh i tok slovenskog originala. Pri tom je posebno zanimljivo da su daleko najbolje prevedeni najteži pasusi knjige i to kako su prevoditelji, koji nisu povjesničari, doživljavali neke stručne termine koje sam u slovenski jezik tek morao uvesti i koji u hrvatskom inače postoje ali ih oni nisu mogli znati (npr. riječ knez za comes koja se na slovenskom tretira posve drugačije nego na hrvatskom).

Doc. dr. Dušan Mlacović i prof. dr. sc. Neven Budak na rapskom predstavljanju knjige 12. travnja 2008.

Upoznavanje tadašnjeg rapskog društva kroz arhivsku građu

HH: Koliko Vas je ovo istraživanje vratilo u vrijeme o kojem ste pisali, rekli ste da se osjećate kao da osobno poznajete svakog žitelja grada Raba tog vremena, njegovu svakodnevicu i probleme. Kako je bilo raditi na knjizi, gdje ste sve bili, s kime surađivali?

– Istraživački rad na svakoj temi iz prošlosti, koja je zbog određenog stupnja historiografskog saznanja i zbog (ne)dostupnosti izvora spoznata kao problem, jako je zanimljiv. Na početku naime znaš samo to, što je to što bi trebao znati a ne znaš hoćeš li to ikada saznati i stvoriti si jasnu, održivu predodžbu o temi, koju istražuješ. Od dokumenta do dokumenta ta se predodžba pretvara u jasnu priču, koju onda možeš strukturirati i ispričati je drugima – naravno na osnovu analize izvora znanstvenim metodama. Moj je rad na rapskoj srednjovjekovnoj povijesti započeo prije svojih 15 godina, istraživanjem notarskih spisa iz druge polovice 14. stoljeća, koji obuhvaćaju više od 1300 notarskih isprava. Ti su spisi pohranjeni u franjevačkom samostanu sv. Eufemije u Kamporu na Rabu. U njima se spominje više od 900 emancipiranih osoba s tadašnjeg Raba u nekoliko tisuća raznih uloga i kombinacija, pa sam imao prilike jako dobro upoznati ondašnje rapsko društvo a pogotovo ljude, koji su sačinjavali njegov vrh. Na osnovu tih isprava i na osnovu druge objavljene građe, a pogotovo građe pohranjene u raznim arhivima, te ljude i odnose među njima svakako znam puno bolje od današnjih žitelja Raba i njihovih društvenih odnosa.

Sam istraživački rad bio je izvršen na više mjesta, najviše svakako na Rabu, gdje se uz spomenute notarske spise pohranjeni arhivi nekadašnje rapske biskupije i nekadašnjeg kaptola te samostanski arhivi franjevaca sv. Eufemije i benediktinki sv. Andrije. Puno sam vremena proboravio i u arhivu u Zadru, gdje sam istraživao rapsku građu od 15. do 19. stoljeća (bez dobrog poznavanja mlađe građe nema dobrog poznavanja starije građe) i u arhivu u Veneciji, gdje je pohranjena brojna građa za povijest Raba u 13. stoljeću. Rab je bio tada od posebnog značenja za Veneciju pa je s toga i te građe tamo razmjerno puno, odnosi se na prisutnost Venecijanaca na Rabu.

Sakralna baština kao važan razvojni element otoka

HH: Što je danas, u najširem smislu, ostalo od rapskog plemstva, kako gledate na kulturnu i turističku valorizaciju njihove ostavštine na otoku i imate li kakvih sugestija na tom planu?

– Najznačajniji i najreprezentativniji dio rapske materijalne kulturne baštine, a pogotovo njegove urbane materijalne baštine vezan je uz rapsko plemstvo i uz nekadašnji ustroj vlasti na otoku uopće (npr. episkopalni kompleks, uključujući zvonik katedralne crkve, knežev dvor). Moramo biti svjesni činjenice, da je i sakralna baština dio toga korpusa i da je Rab danas prepoznatljiv upravo po njoj. Ona može i mora imati ulogu važnog razvojnog elementa otoka i to ne samo kad se radi o turizmu nego i kad se radi o identifikaciji otočana sa svojom sredinom i njezinim tradicionalnim vrednotama u koje se svakako ubraja njegovanje kulturne krajine otoka. Ona danas nema taj značaj. Pitajte npr. otočane da li znaju nabrojiti četiri zvonika ili još bolje, da li znaju to napraviti po redu. To se može mijenjati samo sa sustavnim radom i jasno određenom vizijom kako čuvati i kako upotrebljavati tu baštinu, da ona bude oslonac razvoja. Sugestija svakako ima, one su bile iznesene gradskoj vlasti i za njih u gradu Rabu ima sluha.

HH: I vi ste porijeklom Rabljanin, znate li nešto više o porijeklu Vašeg prezimena, ali i porijeklu ostalih prezimena koja se danas smatraju rapskima?

– Kako je i za očekivati, većina je današnjih rapskih prezimena recentnih. Otok Rab je bio i ostao vrlo mobilna sredina, iz njega se iseljavalo i na njega se doseljavalo. Obitelji, čija prezimena svoje korijene vuku iz srednjeg vijeka na otoku je vrlo malo. Na Rabu danas postoji svega jedan jedini rod iz korpusa rapskog plemstva koji nije nikad napustio otok, uz njega u gradu, ali i van grada, živi nekoliko rodova odnosno obitelji za koje znam da su potomci ljudi živućih na Rabu u 14. ili pak 15. stoljeću. Moja se obitelj prvi put na Rabu spominje 1439. godine, no nisam se nikada njome posebno bavio. Dok sam bio student morali smo za vježbu raditi svoju genealogiju, no dalje od kraja 18. stoljeća nisam ni pokušavao doći mada bi to bilo moguće. U 15. stoljeću obitelj je održavala jake veze s ljudima s Osora i vjerujem, da je na Rab od tamo i doselila. U Lubenicama ima Mlacovića još i danas.

Pripadnost Rabu kao motivacija

HH: Koliko je ta osobna, emotivna spona bila bitna u motivaciji za ovako intenzivan rad na rapskim povijesnim temama, znamo da ste na povijesnoj i filozofskoj katedri pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 1992. diplomirali radnjom ‘Rab u 14. stoletju’ za koju Vam je dodijeljena fakultetska Prešernova nagrada za studente. Magistrirali ste 1997. radnjom ‘Družbeni in ekonomski odnosi na Rabu v anžujski dobi 1358-1409 (Nobiles et populares)’, te da ste doktorirali 2006. disertacijom ‘Rabsko plemstvo v poznem srednjem veku’. Doživljavate li i sebe, na neki način, dijelom te povijesti?

– Ta je spona bila početni impuls za istraživanje rapske povijesti i moja je odluka za diplomu na temu Rab svakako bila osoban pa može se reći i emotivan čin – no jedino kada se radi o odluci samoj, rad na njoj više nije imao taj karakter. Kako je moje drugo prezime Španjol zaintrigirao me je slučaj jednog Španjola iz 14. stoljeća, za kojeg danas znam, da on nema nikakve veze sa današnjim mnogobrojnim Španjolima na Rabu uključujući i moju obitelj. Njegova se obitelj (Bubogna, Španjol mu je bio nadimak) našla u jednom vrlo poznatom hrvatskom povijesnom udžbeniku u kontekstu za kojeg sam ja već tada iz dokumenata znao da je neodrživ kao povijesna istina. Eto, tako je počeo moj rad na rapskom srednjovjekovlju, dok je njegov daljnji tijek određivala narav obimne arhivske građe, ponajprije spomenutih notarskih spisa iz sv. Eufemije. Rapsko je plemstvo samo jedan od segmenata kojim se bavim, o drugim segmentima radove tek spremam – no ne u knjižnom obliku nego kao seriju znanstvenih priloga.

HH: Vaša je knjiga, točnije njen hrvatski prijevod, već neposredno nakon objavljivanja gotovo rasprodana i očekuje se njen skori hrvatski “reprint”. U pripremi je njeno slovensko izdanje, ali i prijevod na talijanski. Knjiga je i s tehničke strane dojmljivo opremljena, ne skrivate zadovoljstvo?

– Pa moram reći i to da sam imao prilike raditi sa vrhunskim timom profesionalaca pod vodstvom tehničkog urednika doc. dr. Zorana Velagića, koji inače predaje povijest knjige. Knjiga je odličan tehnički uradak i moram reći, da mi se jako sviđa. Za ovo posljednje zaslužan je velikim djelom autor fotografija u njoj, g. Mladen Šćerbe. Njegova mi je sposobnost da u fotografiju prenese sadržaj priče i od nje same napraviti svoju priču jako pomogla. Naslovnica knjige na kojoj je prikazan rapski sanktuarij, mjesto pohrane arhiva rapskog plemstva, posebno je dojmljiva – ona je svojom rječitošću najbolji reprezentant sadržaja same knjige. Slovensko izdanje knjige bit će spremno i dostupno u srpnju ove godine a izdat će ga ista izdavačka kuća, koja je izdala i hrvatsko izdanje, Leykam Intenrational iz Zagreba. Dok su hrvatsko izdanje potpomogli Ministarstvo kulture Republike Slovenije, Grad Rab i poduzeće Vrelo s Raba, slovensko izdanje financijski je potpomognuo Znanstveni institut Filozofskog fakulteta u Ljubljani. O talijanskom izdanju upravo pregovaramo i ako ti pregovori budu uspješni, ono bi se moglo pojaviti slijedeće godine.

Razgovarao: Hrvoje Hodak

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here