Home Aktualno Dragi socijalni pedagozi, sretan vam vaš međunarodni dan!

Dragi socijalni pedagozi, sretan vam vaš međunarodni dan!

0
Dragi socijalni pedagozi, sretan vam vaš međunarodni dan!

Foto: HUSP

Prošlog tjedna u Biogradu na moru održan je kongres socijalnih pedagoga. Nije to neka posebna vijest, jer kongresi se održavaju gotovo svakog tjedna u godini, no, zašto smo odlučili pisati baš o ovom kongresu, pitate se.

Dakle, od 27. – 29. rujna 2023. godine, Hrvatska udruga socijalnih pedagoga (HUSP) u suorganizaciji sa svojim matičnim fakultetom, Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom (ERF), organizirala je 6. kongres socijalnih pedagoga „Novo doba, nove perspektive“, povodom kojeg se sakupilo nešto više od 150 stručnjaka, s ovim posebnim pozivom, kako bi razmijenili svoja iskustva i saznanja. U Organizacijskom odboru Kongresa bila je i naša Rabljanka, socijalna pedagoginja Kristina Ribarić članica UO HUSP-a, koja je vodila svečano otvaranje i zatvaranje kongresa. U tom kontekstu treba istaknuti i to da Rab trenutno ima dva zaposlena socijalna pedagoga, u Osnovnoj školi Ivana Rabljanina Rab i u Županijskoj specijalnoj bolnici Insula.

Nema većeg blagoslova, nego pomoći nekome da popuni praznine, često nastale vrlo rano tijekom razvoja. Nema većeg blagoslova, nego biti uz nekoga dok traži i gradi svoj put, svoje mjesto pod suncem, svoju svrhu među mnoštvom.

Socijalni pedagozi su, ako još ne znate, posebno educirani stručnjaci koji se bave prevencijom, dijagnostikom i tretmanom poremećaja u ponašanju djece i odraslih, a HUSP je strukovna udruga koja razvija, promiče i zastupa profesionalni identitet socijalnih pedagoga i razvoj socijalne pedagogije kao struke.

Time dolazimo do odgovora na pitanje iz uvoda. Odlučili smo pisati o ovom događaju jer socijalni pedagozi svojim znanjima, vještinama i nesebičnim osobnostima skrbe o najslabijim, ponekad i najmarginalnijim skupinama našeg društva, te se, iako često bivaju zasjenjeni brojčano snažnijim i široj javnosti poznatijim skupinama stručnjaka za mentalno zdravlje, nesebično daju za svoje korisnike u velikom broju sektora u kojima rade.

Naići ćete tako na njih i u školi, vrtiću ili domu zdravlja, na sudu, policiji ili ako se, ne daj Bože, nekako nađete u zatvoru. Srest ćete ih u bolnicama, domovima za djecu, mlade i stare, u mnogim udrugama, kao i u brojnim uredima koji se bave prevencijom i promocijom dječjih/ljudskih prava, krojenjem prevencijskih politika i pružanjem podrške onima od kojih su često svi drugi već okrenuli glave.

Naći ćete ih u znanosti i visokoškolskom obrazovanju. Takva heterogenost radnih mjesta, socijalnim pedagozima često otežava umrežavanje i promociju, pa čak i stjecanje ugleda koji bez sumnje zaslužuju.

Socijalni pedagozi su oni stručnjaci u sustavu koji su uvijek otvoreni za druge, svjesni važnosti dobrog odnosa s korisnikom, oni koji će uputiti toplu riječ i biti uz vas podupirući vas dok ne nađete rješenje koje tražite. To dokazuje već i sam postupak upisa na ovaj studij, gdje se i dalje, unatoč državnoj maturi, provodi prijemni postupak, u kojem motivacijski intervju igra odlučujuću ulogu.

Mnogi socijalni pedagozi su dodatno certificirani u nekoj od priznatih psihoterapijskih škola, završili postdiplomske specijalističke ili doktorske studije, i redovito pohađaju radionice, treninge i kongrese

Temeljem intervjua, profesori ERF-a, studijskog smjera socijalne pedagogije, donose odluku ima li kandidat kapaciteta za obavljanje ovog, često ne tako lakog, posla. Istina je, zapravo, da ovaj posao, bez obzira na sektor o kojem govorimo, nikada nije lagan. To je posao u kojem susrećete najranjivije, u njihovim najmračnijim trenutcima, jer da im nije tako ne bi trebali socijalnog pedagoga. No, unatoč teretu ljudskih sudbina koji nose ovi stručnjaci, čak i kada završe rad s određenim klijentima, većina socijalnih pedagoga će vam reći da svoj, realno težak, posao, doživljavaju kao blagoslov.

I zaista, nema većeg blagoslova, nego vidjeti osmjeh na donedavno ispaćenim licima, mir u donedavno suznim očima i radost u uplašenim srcima. Nema većeg blagoslova, nego pomoći nekome da popuni praznine, često nastale vrlo rano tijekom razvoja. Nema većeg blagoslova, nego biti uz nekoga dok traži i gradi svoj put, svoje mjesto pod suncem, svoju svrhu među mnoštvom. Sve su to uobičajeni „poslovi“ socijalnih pedagoga koji svoj posao više doživljavaju kao poziv, nego kao posao. Posao čovjeka umori, dok ga poziv ispunjava….

I tako, oni za koje možda niste niti znali da postoje, svakodnevno pune svoje baterije dajući se za druge. Dežuraju u domovima za djecu, zatvorima, uz bolesne, nemoćne, brinu za našu djecu, uče ih životnim vještinama i kompetencijama i još mnogo toga nepretočivog u ove retke.

Konačno, osim što ulažu svoja znanja, vještine i osobnost u svoj rad, većina njih ulaže i svoje vrijeme i trud u kontinuirano educiranje. Mnogi socijalni pedagozi su, prema tome, dodatno certificirani u nekoj od priznatih psihoterapijskih škola, završili postdiplomske specijalističke ili doktorske studije, i redovito pohađaju radionice, treninge i kongrese, poput onoga s početka naše priče.

Sada vam je, nadamo se, jasnije zbog čega smo odlučili pisati upravo o njima (jer to su zaslužili svojim trudom, radom i profesionalnom skromnošću) i to upravo danas, 2. listopada, kada se obilježava Međunarodni dan socijalnih pedagoga.

Dragi socijalni pedagozi, sretan vam vaš dan!!

Autor: HUSP