Foto: Foto: Hrvoje Hodak, Ivica Hodak i Sanjin Badurina
Taj doživljaj vječnog, oslobađa, jača, osvjetljuje, pokazuje središte svega. On je pokazao nešto od srži života. Svjetlo Božje, svjetlo doživljeno, zahtijeva pažnju i poštovanje…, to zahtjeva obnovu cijelog čovjeka.
Doživljaj ovog vječnog događaja je najdublji sadržaj zemaljskog života. Odluka za vječno ili protiv njega je najdublji smisao ljudske slobode. Doživljaj vječnog je nenadomjestiv za vjeru. Vječno doživljavamo u raznim prigodama koje mogu biti mnogostruke kao sam život. Promatramo stvaranje i ono nam objavljuje Stvoritelja. Drugi čita riječi čovjeka punog milosti i milost nadahnjuje. Treći sluša propovijed, svirku orgulja, pjesmu i pri tome ga dotiče do srca. Vječno se može objaviti kada naša čežnja gleda u daljinu. Vječno u ponekog od nas dolazi tako snažno do izražaja, da pri susretu s takovim osobama i protiv naše volje naviru misli koje vode nekoj višoj dimenziji.
I običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave na vidljivo mjesto, poklanjaju prijateljima i nose u svoja polja, vrtove.
Ti trenuci, u kojima se pokazuje bezgranično, vječno, ne mogu se zadržati. Ali ti su trenuci duboki, izraziti i odlučujući za naš život. Dobivamo uvid brzinom bljeska munje, ali nam taj uvid pruža više od tisuća sati. To je kao spoj dugog vremena u jedan trenutak, zgusnut, dubok, nemjerljiv.
I kako kaže propovjednik Isus je odabrao ući u Jeruzalem jašući na magarcu, ponizan, a narod ga je oduševljeno pozdravljao, i u istom satu nakon toga ti isti su vikali :“Raspni ga, raspni..!“ I zato je sama misa iza procesije posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja. I zato je Cvjetnica ili rapski Maslinica uvod u Veliki tjedan. I običaj je da vjernici blagoslovljene grančice ponesu u svoje domove i stave na vidljivo mjesto, poklanjaju prijateljima i nose u svoja polja, vrtove. Blagoslovljene se grančice ostavljaju u kući i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na doživljaj, događaj do druge Maslinice.
Članovi Udruge Komin iz Barbata potrudili su se uplesti maslinove grančice te napraviti od prirodnih materijala razne prigodne predmete koje su prodavali na – cimiteru – crkve, i sve dobiveno je za humanitarne svrhe, pa je tako i svaki prilog bio dobro došao. Cijeli tjedan se nesebično radilo, a i muški članovi su dali svoj prilog donijevši male slastice i brinući se za logistiku (klupe, dopremu). Toga jutra cijeli otok je jednako razmišljao, povezivao je maslinove grančice s duhovnom stvarnošću, i to je bilo istinito. Možda je i naš otok na taj način primio nešto što sam nije mogao stvoriti, nešto što mu je postalo očito, nešto što sami nismo mogli otkriti. Skrovite dubine stvarnosti možemo gledati samo jedan trenutak. Ta dublja stvarnost ostaje nam i nadalje skrivena, ali sada barem znamo da ona postoji.
Taj doživljaj vječnog, oslobađa, jača, osvjetljuje, pokazuje središte svega. On je pokazao nešto od srži života. Svjetlo Božje, svjetlo doživljeno, zahtijeva pažnju i poštovanje…, to zahtjeva obnovu cijelog čovjeka. Dobivena zraka svjetlosti treba nam postati u našem životu oganj, koji nas osvjetljava, grije, čisti i jača. Doživljaj vječnog je kao riječ upućena svima ponaosob, iako ostaje neizgovorena našim ljudskim govorom. Ali činiti ćemo ono što traje zauvijek: ljubav će trajati vječno, istina ostaje, dobro ostaje, i želimo se uz to vezati.
- Napisala: Ružica Kaštelan