Home Uncategorized @hr Iscrpni intervju s vlasnikom Sea Kayak Croatia – Joškom “Jogi” Matušanom

Iscrpni intervju s vlasnikom Sea Kayak Croatia – Joškom “Jogi” Matušanom

0
Iscrpni intervju s vlasnikom Sea Kayak Croatia – Joškom “Jogi” Matušanom

Foto: RabDanas

Seakayaking od travnja do studenog

Reci nam par riječi o svom biznisu Što je Sea Kayak Croatia i kako si došao na ideju da kreneš u te poslovne “vode”?

Pa ja to ne bih nazvao biznisom nego zadovoljstvom. Biznis mi zvuči preozbiljno i nismo na tom nivou jer smo relativno mali i takvi želimo ostati, iako ove godine, nakon 10 godina sezonskog rada prelazimo u cjelogodišnje poslovanje. Prvenstveno zbog toga što je realna ponuda za Seakayaking 7 mjeseci poslovanja, od travnja do studenog, ali i zbog nekih drugih projekata koje pokrećem.

Početak

Ove godine slaviš desetu godišnjicu rada. Kakvi su bili počeci rada, da li je postojala podrška uže i šire okoline te što je bilo presudno da se odlučiš na taj poslovni pothvat?

Presudan je bio Duh sa Sjekirom iliti Zagor TeNej i ostali romani jer smo odrastali u slobodnijem svijetu bez mobitela i tableta gdje mašta radi svašta pa tako potiče i pustolovni duh i želju za istraživanjem i avanturom.

Kada se zabetoniramo gradnjom i uništimo obalu postat ćemo jad i mizerija u turizmu jer to se jednostavno ne traži u turističkom svijetu.Traži se egzotična fotografija na plaži, slike uvala, morska “vila” na žalu, bijeg iz gradske vreve i asfalta Mi u Sea Kayak Croatia ljudima pružamo upravo takve doživljaje. Ono što je sad prisutno u turizmu otoka je copy/paste sistem koji nikuda ne vodi. Bez originalnih ideja i spremnosti na rizik. Vrijeme je da se stisne nekakav reset, a to pružaju, među ostalim, ovakvi poslovi.

Sjećam se kada sam se vozio sa roditeljima magistralom prema Rijeci stalno sam zujao okom po obali i uvijek se pitao kako je tamo prijeko, ima li blaga, kao u Gooniesima. Takvi prizori me i dalje očaravaju i vraćaju u djetinjstvo. Danas djeca ne gledaju kroz prozor već u prozor (mobitele i kompjutere) I danas imamo što istraživati. Otkrio sam da su blago naši otoci i preostali dijelovi divljine na njima.

Sve je počelo, čini mi se, 2005., kada sam sa Jopom (Josip Semitekolo) otvorio obrt za iznajmljivanje Sit-on Top Kayaka na Banovoj i Pudarici, ali nije bilo baš isplativo pa sam 2008. otvorio vlastiti obrt. Kupio sam klasični tip Sea Kayaka i pokrenuo posao koji i danas radim.

Mislim da, kada si siguran u sebe, možeš se baviti čime želiš, pogotovo dok si mlad i pun elana. Kako sam jednu sezonu radio kao mornar na motornom jedrenjaku “Albatros” vidio sam dosta Jadranske obale i istraživao mjesta biciklom pa mi nije bilo teško sastaviti izletničke ture, ali mislim i da to leži u meni jer ne treba mi karta da znam gdje je što ili kakve su kombinacije izleta optimalne.

Podrške je bilo, iako uz malo skepticizma, jer je to bilo riskantno – hipoteke, stanje u državi i svjetskoj ekonomiji sada kada sam mudriji razumijem roditelje. Najzahvalniji sam pokojnoj baki Urka-Mari koja je svojim potpisom dala kuću na hipoteku, ali i roditeljima koji su bili uz mene te supruzi koja je prihvatila moju odsutnost od doma jer je prvo dijete došlo na svijet već u prvoj godini vođenja tura. Bila je to ludnica jer sam u vrijeme početnih trudova bio na turi, u uvali Dubac, a mobitel mi je bio bez signala. Sva sreća pa je Bafo imao signal. Stigao sam na porod, ali avantura je bila luda. Već 20 dana nakon poroda sam bio na turi koja je trajala 32 dana, od Raba do Skradina i natrag.

Mislim da je zapravo jedan od uzroka devastacije otoka – to što ljudi ne doživljavalju otok i nije ih briga. Sjećam se da smo govorili kako bi svaki političar otoka trebao doživjeti Rab kajakom i noćiti na plaži ispod nebeskog svoda. Nedostaju nam autentična seoska imanja, OPG-ovi i sl., na iznimnim lokacijima gdje bi odveli goste i ponudili im jedinstvene užitke za oči i nepca.

Uz pomoć prijatelja napravio sam prvu web stranicu koja je bila krcata informacijama i fotografijama napravljenima tijekom veslanja sa prijateljem Sebastijanom Czifrom, s kojim sam u Sloveniji kod Prijona (jednog od najkvalitetnijih proizvođača kajaka) kupio kajak pa smo dvije godine veslali i istraživali obalu. Bio sam zadivljen otkrićem svake nove plaže, grote, špilje itd. Trnci su nas prolazili kada bi ugledali dupine, ali danas mi je teško podnijeti kako ta silna ljepota naše obale i otoka nestaje

Nismo mogli vjerovati da je to naš otok, da ima takve ljepote i da ih većina otočana nije ni vidjela. Mislim da je zapravo jedan od uzroka devastacije otoka – to što ljudi ne doživljavalju otok i nije ih briga. Sjećam se da smo govorili kako bi svaki političar otoka trebao doživjeti Rab kajakom i noćiti na plaži ispod nebeskog svoda.

Veslanje je u početku bilo „bolno“. Bili smo amateri prepuni entuzijazma pa nismo ni dobro veslali ni dobro „štelali“ kajake, ali bio je to proces prilagodbe koji smo preživljeli.

Najspektakularnija špilja sa plažom u uvali Rapost, gdje smo se nekoć odmarali, urušila se u zimi 2013., a bilo je to najspektakularnije mjesto na otoku. Sada je nastala potpuno nova plaža! Priroda se za sve pobrine i za sve ima rješenje.

Nevjerovatan je osjećaj kada zaveslaš i čuje se samo dodir vesla sa površinom, a ti plutaš nad tirkiznim bojama mora u neopisivo lijepim uvalama. Geološki smo zaista jako bogati i to nam je as u rukavu jer se nakon svake „punte“ otvaraju novi krajolici i prizori, nove geološke pojave i strukture. Svjedok sam tih procesa jer sam u 13 godina veslanja zapamtio obalnu liniju otoka do najsitnijih detalja, iako se uvijek nešto novo otkrije. Primjerice, najspektakularnija špilja sa plažom u uvali Rapost, gdje smo se nekoć odmarali, urušila se u zimi 2013., a bilo je to najspektakularnije mjesto na otoku. Sada je nastala potpuno nova plaža! Priroda se za sve pobrine i za sve ima rješenje.

Perspektiva

Poznato je da si dosta uspješan u ovome poslu, dakle perspektiva daljnjeg razvoja postoji. Koliko uopće im ovakvih klubova na Jadranu, da li je seakayaking nešto novo u svijetu i koliko je jaka industrija povezana s tim sportom?

Pa ne znam da li je moja uspješnost u poslu poznata jer se ne opterećujem takvim pitanjima, ali ako i jest onda se nadam da će biti primjer drugim otočanima da pokrenu slične stvari. Perspektiva? Ovisno o situaciji i okruženju u kojem se nalazimo mijenjamo perspektivu ali ne i cilj, a to je ostanak u ovome raju.

Sea Kayaking nije ništa novo u svijetu turističke ponude, osim što je poprilično nov pojam u Hrvatskoj. Za mene to nije industrija u smislu masovnog turizma jer je profil naših klijenata posve drugačiji od “tradicionalnog” gosta. Naši gosti imaju drugačije poglede na svijet, cijene destinaciju kakvom je zateknu i ne nastoje ništa mijenjati. Uživaju u očuvanoj prirodi i jedinstvenim krajolicima.

Kada se zabetoniramo gradnjom i uništimo obalu postat ćemo jad i mizerija u turizmu jer to se jednostavno ne traži u turističkom svijetu.Traži se egzotična fotografija na plaži, slike uvala, morska “vila” na žalu, bijeg iz gradske vreve i asfalta Mi u sea Kayak Croatia ljudima pružamo upravo takve doživljaje.

Ono što je sad prisutno u turizmu otoka je copy/paste sistem koji nikuda ne vodi. Bez originalnih ideja i spremnosti na rizik. Vrijeme je da se stisne nekakav reset, a to pružaju, među ostalim, ovakvi poslovi.

Sea Kayak tvrtki ima podosta i rastemo. Najzastupljenije je, dakako, područje Dubrovnika, ali tu su i ekipe sa Hvara, Visa, Splita, Šibenika, Murtera, Zadra i okolice. Ima nas ponešto na sjevernom Jadranu i u Istri. Ima nas malih i velikih, samo što je manje – više, pa smo stoga ostali mali i ne planiramo se širiti. To gosti prepoznaju i cijene, to uostalom i traže, a ne “masovnjake”.

Ponuda

Paketi koje nudiš su razni – kajakarenje duž Jadrana, zatim oko otoka Raba, drugih kvarnerskih otoka, nacionalnih parkova pa čak rijeka i planina. Ispada da kayaking morem nije jedina aktivnost koju nudiš u svojim programima, a niti da se naša zemlja obilazi isključivo kajacima?

Mi se bavimo isključivo Sea Kayakingom iliti morskim kajakarenjem. Pokrivamo područje sjevernog i srednjeg Jadrana ali imamo i neke ture po južnom Jadranu, sve do Crne Gore. One se rade isključivo u kombinaciji s brodom, tj. motornim jedrenjacima i guletima.

U ponudi imamo neke ture gdje kombiniramo hiking, rafting i špiljarenje u suradnji sa prijateljima koji su vodiči za ta područja, ali u pravilu radimo kayaking i to je bit svega – tako se opstaje – specijalizacijom onoga u čemu si dobar.

Kako bi, primjerice, izgledao paket od tri dana oko otoka Raba. Koje bi aktivnosti i usluge bile uključene u taj paket i koje bi značajne točke na otoku obišli kajacima?

To ovisi o grupi i paketu kojeg odaberete. Imamo dosta grupa kojima radimo programe po želji pa se ne mogu naći na našem webu. Uglavnom žele veslati uzduž Kalifronta, oko Lopara i pod Kamenjakom, no zaista je teško izdvojiti značajne točke. Radimo i hiking ture po otoku ukoliko vrijeme nije pogodno za kajakarenje i to je ono gdje vidim potrebu razvoja sekundarnih nuditelja usluga i proizvoda, primjerice nedostaju nam autentična seoska imanja, OPG-ovi i sl., na iznimnim lokacijima gdje bi odveli goste i ponudili im jedinstvene užitke za oči i nepca.

Što se tiče strukture klijenata tu smo spremni primiti osobe od 8 do 88 godina. Primjerice, najstarija osoba je bila gošća iz Australije, još pamtim ime, Terri Stannard, koja je imala 86 godina, dok je od muškaraca najstariji bio Bob Fisher (70) iz San Diega.

Klijenti od 8 do 88

Kakva je demografska struktura tvojih gostiju, poznato mi je da uglavnom radiš s partnerima iz inozemstva pa čak prekoocenskih zemalja poput Australije i Novog Zelanda? Rekao si da čak ne odbijaš klijente u poznim godinama, a i da ti najveći broj klijenata upravo starije starosne dobi? Znači li to da kajakarenje nije fizički naporno kako se čini?

Ne, kajakarenje uopće nije fizički naporno jer se tura prilagođava grupi. Što se tiče strukture klijenata tu smo spremni primiti osobe od 8 do 88 godina. Primjerice, najstarija osoba je bila gošća iz Australije, još pamtim ime, Terri Stannard, koja je imala 86 godina, dok je od muškaraca najstariji bio Bob Fisher (70) iz San Diega.
Terry je bila na 10-dnevnoj turi od Raba, preko Cresa, Ista, Molata, Dugog Otoka, Kornata pa sve do Skradina, sa jednim od najljepših i najstarijih trabakula Jadrana imena Branimir, sagrađenim davne 1904. godine, ali obnovljenog 1999.

Bob je bio na 16-dnevnoj turi čistog veslanja od Raba preko Paga i Kornata do Skradina.

Klijenti su uglavnom u dobi između 40-65 godina iako imamo i mlađe grupe, no pretežno ljude bolje platežne moći jer kajaking nije jeftin zbog skupocjene opreme u koju redovito treba investirati.

Kako smo se specijalizirali za Sea Kayaking tako isključivo radimo sa Sea Kayak i Adventure agencijama širom svijeta. Najviše radimo sa zemljama engleskog govornog područja (Australija, Sj. Amerika, Ujedinjeno Kraljevstvo) i sa Skandinavskim zemljama, dok sa ostalim europskim zemljama poput Njemačke, Austrije i Francuske ne radimo puno iako se planiramo posvetiti tom tržištu i već vodimo neke pregovore.

Uspjeh uz podršku dragih, vrijednih ljudi i obitelji

Naš je turizam sezonskog karaktera pa pretpostavljam da je jednaka situacija s radnom snagom. Osim što osobno vodiš većinu tura, imaš i nekoliko djelatnika koji ti se pridružuju u sezoni i koji su sigurno dijelom odgovorni za uspjeh posla, pa ih svakako trebamo spomenuti. O kojim je ljudima riječ?

Ključna osoba koja je zaslužna za dobro i kvalitetno poslovanje jest Davor Mlacović – Bafo koji je sa mnom u cijeloj priči od prvoga dana. Bafo je vrhunski vodič i njegovo znanje o povijesti je šireg spektra. Bez njega ne bi bili tu gdje smo danas, a on bez nas nebi bio tamo gdje je posljednjih godinu dana. Naime, na jednoj prekrasnoj turi Bafo je upoznao ljubav svog života sa Novog Zelanda pa se tamo odselio. Ne mogu opisati koliko sam sretan zbog njega iako nam jako nedostaje, ali evo dolazi i ove godine pružiti našim klijentima vrhunsku uslugu i zaokružiti desetu sezonu vođenja.

Naravno tu je i moja supruga Sanela koja je znala odvoziti koju dnevnu turu, ali i moj otac Slavko zvan Džino ili Erotika (smijeh) bez čijih angažmana nebi mogli preživjeti do danas. Tu je majka Nada zadužena za sobe i apartmane i moje tri curice Sunčana, Gea-Aria i Flora. Uglavnom se uključuju svi, od prijatelja, sestri, šogora do prijatelja diljem Jadranske obale. Budu tu svakakve smiješne situacije, kombinacije i rješenja. Na kraju sve završi perfektno.

Od 2013. godine surađujemo sa Šimom Sušićem, pobjednikom prvog Hrvatskog Masterchefa, čiji su korijeni rapski pa od ove godine imamo širu ponudu Gourmet turi. Šime je super, a osim što vodi neke ture dovodi na otok i svoje učenike srednje škole gdje predaje geografiju.

Pružite nam nekakav suvisli okvir za rad, jednostavan i korektan, a ne da svi na nama žele zaraditi ne nudeći zauzvrat nikakav benefit. Primjera radi, mi držimo kajake doma na dvorištu i po potrebi ih vozimo na različite lokacije diljem otoka i Jadrana. Ne postoji odredba da možemo platiti koncesiju za korištenje Jadranskog mora ili obale. Pa ne možemo platiti koncesiju za svaku plažu koju koristimo jer mi jednostavno tamo nismo stacionirani!

Tu je vrhunska ekipa, sada već kao obitelj, sa šireg Zadarskog područja koja pokriva hiking, rafting, špiljarenje i transfere do Kornata. U Belom na Cresu također imamo super ekipu i prijatelje i preporučujem svakom da posjeti Beli i šumu Tramontana jer to je zaista čarobno mjesto. Uglavnom ekipu imamo posvuda jer networking je najvažniji čimbenik poslovanja.

Odnos države prema ovakvom tipu poduzetništva

Koji su najveći problemi na koje nailaziš u svome radu što se tiče birokracije i odnosa države prema ovako novijim tipovima poslova. Znamo da se država ponekad ne zna postaviti i regulirati rad grana koje su prisutne desecima godina na tržištu, a mogu pretpostaviti kako je onda za ovako manje, pravilnicima i zakonima slabije pokrivene grane rada?

Država ko država, rekli bi Stvar je jednostavna, ali ljudi kompliciraju. Još gore kada kompliciraju, a ne razumiju se u problematiku. U hrvatskom zakonu stoji kako se pedalinom ili sandolinom ne smijete udaljavati 500 metara od obale. Sandolinom?!

Imamo problem sa kvalitetom vodiča. Nema nikakvih hrvatskih licenci ili pravilnika za vodiče osim onih Britanske Kanu Unije (BCU) koje smo stekli zahvaljujući entuzijastima, ali taj papir u Hrvatskoj ništa ne vrijedi osim što daje turistima sigurnost (ali to je ipak najvažnije). Da pokucam, u ovih 10 godina nismo imali nikakvih problema sa sigurnosti.

Turizam je povezan sa državnim institucijama čija je administracija iznimno spora ili neučinkovita. Uglavnom se sve komplicira, a stvar je jednostavna. Ne radimo ništa loše nego upravo suprotno, radimo iznimno pozitivne stvari za turizam. Znaš li da mi svaku plažu na koju stanemo očistimo od smeća koje tamo zateknemo, koliko već možemo nositi sa sobom?

Tečajevi za nove vodiče su vrlo rijetki i dislocirani, pa i sa eventualnim ubacivanjem novih ljudi u posao imamo problema, a kvalitetnih ljudi uvijek nedostaje.

Onda je tu problem s kampiranjem na „divlje“, po definiciji bivakiranjem, jer kampiranje je zadržavanje dulje od jednoga dana. Kažem uvijek – koristimo javne površine i spremni smo platiti za njih. Najbolje bi bila nekakva godišnja članarina ili koncesija na državnoj razini koja bi pokrila i problem kampiranja i korištenja javnih površina tj. koncesija na globalnoj razini. Ali onda neka dalje taj novac namjenski troše na uzdizanje i podizanje kvalitete ove struke, sigurnost na moru, zakonsku, logističku i marketinšku podršku ove grane. Pružite nam nekakav suvisli okvir za rad, jednostavan i korektan, a ne da svi na nama žele zaraditi ne nudeći zauzvrat nikakav benefit.

Primjera radi, mi držimo kajake doma na dvorištu i po potrebi ih vozimo na različite lokacije diljem otoka i Jadrana. Ne postoji odredba da možemo platiti koncesiju za korištenje Jadranskog mora ili obale. Pa ne možemo platiti koncesiju za svaku plažu koju koristimo jer mi jednostavno tamo nismo stacionirani! Adventure turizam je u porastu, a mi još uvijek nemamo riješena pitanja i pravilnike sastavljene od strane stručnih ljudi, koji se time bave, nego nekakva nesuvisla birokratska rješenja koja se niti ne provode pa je nelojalna konkurencija sve prisutnija.

Nelojalna konkurencija

Što je sa nelojalnom konkurencijom. Spomenuo si prije intervjua da ima puno stranih agencija koje uredno operiraju kajak grupama po Jadranu, ne odgovaraju nikome i ne plaćaju nikakve poreze? Koje je rješenje da se takvim praksama stane na kraj?

Da, treba bit jasan i otvoren, bez straha prema državi ili politici – treba govoriti i upozoravati na probleme jer se inače stvari nikada neće promijeniti. Primjerice, zasmetalo mi je to što mi, hrvatske agencije, plaćamo poreze za naše usluge dok s druge strane na naš Jadran dolaze strane agencije, neometano rade, nisu prijavljene za obavljanje te djelatnosti i ne plaćaju nikakav porez ili koncesije. Takav slučaj sam prijavio tadašnjem Inspektoratu, s konkretnim imenima i praksama. Nakon što nisu odgovarali, poslao sam i treći mail, s malo “oštrijim” tonom, što je očito bio loš potez jer mi je zatim Financijska inspekcija iz Rijeke pokucala na vrata Meni, prijavitelju, a ne prijavljenima!

Turizam je povezan sa državnim institucijama čija je administracija iznimno spora ili neučinkovita. Uglavnom se sve komplicira, a stvar je jednostavna. Ne radimo ništa loše nego upravo suprotno, radimo iznimno pozitivne stvari za turizam. Znaš li da mi svaku plažu na koju stanemo očistimo od smeća koje tamo zateknemo, koliko već možemo nositi sa sobom?

Želim ostati na ovom rajskom otoku ali stanje se pogoršava. Ne vidi se perspektiva, gledaju se samo kratkoročna rješenja koja osim što negativno utječu na okoliš i vizualni indetitet otoka loše utječu i na sudbine ljudi i njihov moral. Vrata su mi otvorena posvuda jer bih se istim poslom, zbog iskustva, mogao baviti na Novom Zelandu ili u Kanadi, no preseljenje je nešto što odbijam i planiram se boriti do kraja. Ovo nije borba za egzistenciju, nego za ljudsku dušu! Ne želim da moje cure otiđu s otoka i stare dane provedem sam

Ali ako nastavimo ovim smjerom kao društvo, to će nažalost biti tako. Već su deseci mojih prijatelja otišli u Irsku i Njemačku. Najgore, bez presedana zapravo, je što razlog odlaska nije samo financijske naravi nego se razlozi nalaze i u društvenim odnosima i osjećaju bespomoćnosti.

Nego, pričali smo o nelojalnoj konkurenciji. Da, treba bit jasan i otvoren, bez straha prema državi ili politici – treba govoriti i upozoravati na probleme jer se inače stvari nikada neće promijeniti. Primjerice, zasmetalo mi je to što mi, hrvatske agencije, plaćamo poreze za naše usluge dok s druge strane na naš Jadran dolaze strane agencije, neometano rade, nisu prijavljene za obavljanje te djelatnosti i ne plaćaju nikakav porez ili koncesije.

Takav slučaj sam prijavio tadašnjem Inspektoratu, s konkretnim imenima i praksama. Nakon što nisu odgovarali, poslao sam i treći mail, s malo “oštrijim” tonom, što je očito bio loš potez jer mi je zatim Financijska inspekcija iz Rijeke pokucala na vrata Meni, prijavitelju, a ne prijavljenima!

Danas je situacija nešto bolja, ali ne previše, vjerojatno jer nijedna strana ne potencira sukobe. Ne znam kako će se ova djelatnost razvijati, ali nekakve regulacije će morati biti.

Osim što sam prijavljivao te strane agencije iste susrećem na moru. Kroz razgovor s njima stekao sam dojam da ih uopće nije briga i da znaju da se može operirati “na crno” po Jadranu. Osim toga, brdo njihovih stranica oglašavale su Rab i Kornate s našim fotografijama! Danas, nakon mnogo prijetnji i prijava, situacija je bolja, ali isključivo zbog entuzijazma privatnika i njihovog gonjenja onih koji ne mare za fer igru i zakon.

Siguran sam da će nas ova neregulirana kapitalistička globalizacija pojesti. Nisam siguran da ovi “gore” razumiju stvari i kako je živjeti na otoku i s kojim se problemima suočavamo.

Rapski destinacijski “gulaš” menadžment

Koje probleme uočavaš s rapskim turizmom i kako se oni odražavaju na tebe. Po tvome mišljenju, koji su glavni problemi naše turističke ponude i kako bi situaciju mogli popraviti?

Nije pitanje kako se problemi odražavaju na mene već kako se odražavaju na sve nas. Glavni problem naše turističke ponude leže u tome što imamo – slabašnu turističku ponudu! Nazvao bih nas “gulaš” destinacijom gdje se nudi sve i svašta ali ništa konkretno i delikatno.

Glavni problem naše turističke ponude leže u tome što imamo – slabašnu turističku ponudu! Nazvao bih nas “gulaš” destinacijom gdje se nudi sve i svašta ali ništa konkretno i delikatno. Primjerice, novi projekt uređenja tri Padove, kojeg nazivam “Projekt Dubai” gdje Grad Rab, u situaciji manjka love, planira ukupno 90.000 kubika “dohrane” obalnog pojasa je potpuno promašen! U plaže ide 80.000 kubika što će trajno zauzeti 47.000 kvadrata mora. Tu je i oko 12.300 kubika betona. Preračunajte sada sve to u kamione od 4-6 kubika Ne mogu ni zamisliti koje će to negativne posljedice ostaviti, pogotovo imajući na umu kako se kvalitetno i brzo izvode radovi po otoku. Iskreno se nadam da je u ljudima ostalo još ono malo ljubavi prema otoku i želje za očuvanjem pa ove projekte neće podržati. Bez obzira na interese u ovoj igri, projekt je opet usmjeren na glavnu sezonu Pa neće nam te umjetne plaže dovesti goste u pred i posezoni!

Turizam nam se sveo na centar sezone pa su sva politička, gospodarska moć i energija usmjereni na isključivo 7. i 8. mjesec. Shodno tome, povećala se izgradnja, jer koliko god izgradili, dok je sredine sezone, biti će i popunjenosti, kakve-takve, ali dugoročno i nepovratno to će donijeti velike probleme. Mislite li da su svi ovi novi supermarketi koji se otvaraju nešto dobro za naš turizam? Za naše ugostitelje ili za naše proizvođače povrća i mesa?

Primjerice, novi projekt uređenja tri Padove, kojeg nazivam “Projekt Dubai” gdje Grad Rab, u situaciji manjka love, planira ukupno 90.000 kubika “dohrane” obalnog pojasa je potpuno promašen! U plaže ide 80.000 kubika što će trajno zauzeti 47.000 kvadrata mora. Tu je i oko 12.300 kubika betona. Preračunajte sada sve to u kamione od 4-6 kubika Ne mogu ni zamisliti koje će to negativne posljedice ostaviti, pogotovo imajući na umu kako se kvalitetno i brzo izvode radovi po otoku. Iskreno se nadam da je u ljudima ostalo još ono malo ljubavi prema otoku i želje za očuvanjem pa ove projekte neće podržati. Bez obzira na interese u ovoj igri, projekt je opet usmjeren na glavnu sezonu Pa neće nam te umjetne plaže dovesti goste u pred i posezoni!

Mi smo copy/paste destinacija i sadržajno se ne razlikujemo od ostalih destinacija na Jadranu. I Fjera postaje svojevrsni klišej, a sličnih manifestacija danas ima svaki grad i selo. Iako je ona jedinstvena i prva, sigurno nije nije jedino što možemo ponuditi.

Želim reći da nismo dovoljno prepoznatljivi i nismo pronašli održivi model razvoja u turizmu. Pa eto, i sada kopiramo druge pa pomodarski gradimo umjetne bazene na par metara od čistog mora, opremamo diskače i kafiće, priželjkujemo marine A gdje su nam seoska gospodarstva, ekološka proizvodnja, sportski tereni? Profil naših gostiju korespondirati će ponudi našeg turističkog proizvoda.

Reklamiranje je skupo pa dobar dio sredstava kao destinacija trošimo na oglašavanje i plaćanje članaka u inozemnim časopisima, internet portalima i novinama. Iako nije baš za usporedbu, mogu odgovorno reći da mi nikada nismo uplatili niti lipe za oglašavanje, ali ako upišete Sea Kayak Croatia u tražilicu mi se nalazimo pri samom vrhu. Naše je ime povezano sa svakim relevantnim Adventure i kayaking portalom, a redovito izlazimo u nekoliko poznatih outdoor magazina i novina diljem svijeta. To je rezultat kvalitetnog proizvoda koji prodaje sam sebe, a ne kratkotrajna šminka koja se nanosi na uvijek istu damu, iz godine u godinu, a što je logika marketinga hrvatskoga turizma.

Ono što će zauvijek ostati jedini bitni čimbenici u turizmu jesu zdrava hrana, čista voda i očuvani okoliš. Svakodnevno se u medijima priča o zdravlju, ekologiji, očuvanju prirode, proizvodnji zdrave hrane, aktivnom odmoru i ostalim usko vezanim temama. Zastupa se „zdrav život“. Gdje je Rab u toj priči?

Očekivanja

Kakvu sezonu očekuješ u 2017-oj i koji su daljnji planovi ili projekti vezani za Seakayaking?

Ne očekujem ništa, ali se nadam najboljemu. Ne treba se opterećivati i zamarati stvarima na koje možeš djelomično utjecati. Samo neka je dobrog vremena, zdravlja i mira. Mi smo specijalizirani za seakayaking i uvijek ćemo imati dovoljno posla.

Upravo radim na organizaciji grupe studenata iz Norveške koji će u Hrvatskoj provesti 10 dana od čega 6 dana na Rabu. Dolaze krajem trećeg mjeseca pa ako sve prođe u redu, sljedeće godine ćemo ugostiti niz drugih škola. Individualni upiti su sada značajnije počeli, a sa inozemnim agencijama imamo dobre rezultate. Već sada imamo popunjeni cijeli rujan 2018.

Od ove godine surađujemo sa Jadranskim Pomorskim Institutom kojeg je 2010. osnovao jedan prekooceanski prijatelj, Dr. James Bender – Jim. Ovaj Antropolog iza sebe ima jako zanimljiv pomorski životopis, a zajedno radimo na projektu gdje ćemo dovoditi djecu iz Domova i raditi 3-5 dana duge ture oko otoka iako je Jim za sada ostvario već nekoliko takvih vrsnih projekata.

Što se tiče daljnjih projekata njih ima mnogo, a koji će se realizirati to ćemo vidjeti. Za sada tek slažem projekt gdje ćemo složiti svojevrsnu istraživačku avanturu za djecu gdje će se koristiti karte i rješavati zagonetke kako bi se otkrilo kakvo „blago“.

Od ove godine surađujemo sa Jadranskim Pomorskim Institutom kojeg je 2010. osnovao jedan prekooceanski prijatelj, Dr. James Bender – Jim. Ovaj Antropolog iza sebe ima jako zanimljiv pomorski životopis, a zajedno radimo na projektu gdje ćemo dovoditi djecu iz Domova i raditi 3-5 dana duge ture oko otoka iako je Jim za sada ostvario već nekoliko takvih vrsnih projekata.

Jedna od ideja koje moram završiti je veslanje oko svih otoka, ali u doslovnom smislu, tj. prateći otočnu obalu u potpunosti bez presjecanja uvala i manjih zaljeva. Za sada smo Bafo i ja zaokružili sve otoke Kvarnera, osim dva manja i većinu otoka Kornatskog arhipelaga.

“Šuma izobilja” – Mediteranski vrt “izgrađen” metodom permakulture

Daljnji životni planovi? Mnogi znaju da u Palitu imaš oveće imanje na koje si već zasadio preko 200 stabala smokava? Znači li to da mijenjaš karijeru i postaješ poljoprivrednik? Kakvi su ti budući životni planovi?

Plan je ostati i opstati na otoku te pridonositi boljem razvitku koliko god je to moguće. Kako su stvari krenule, možda postanem i političar! Već neko vrijeme skupina nekoliko nas – mladih, nestračkih ljudi i ekologa razmišljamo o nezavisnoj listi s kojom bi sudjelovali na predstojećim lokalnim izborima. Ne samo da razmišljamo nego smo se utvrdili kao dobra ekipa i imamo ozbiljan program. Neću ovu priliku koristiti za političku promidžbu, još je uostalom prerano, ali ako nekome odgovora moj pogled na svijet, shvaća probleme našeg otoka te smatra da može pripomoći svojim angažmanom može me kontaktirati.

Ono što mi je ipak privatan prioritet je podizanje OPG-a, a počelo je sa smokvama. Smokve su zasađene po principu monokulture i biti će glavni prihod budućeg imanja koji će pak biti „izgrađen“ metodom permakulture.

Plan je ostati i opstati na otoku te pridonositi boljem razvitku koliko god je to moguće. Kako su stvari krenule, možda postanem i političar! Već neko vrijeme skupina nekoliko nas – mladih, nestračkih ljudi i ekologa razmišljamo o nezavisnoj listi s kojom bi sudjelovali na predstojećim lokalnim izborima. Ne samo da razmišljamo nego smo se utvrdili kao dobra ekipa i imamo ozbiljan program.

Prvi cilj nam je izgraditi podrum za preradu i proizvodnju smokava, a krajnji cilj nam je živjeti u “šumi izobilja”, stvoriti pravu zelenu oazu. Posjedujemo 2,6 hektara zemljišta od čega oko 70% spada pod šumu crnike, a nalazi se na brdovitom terenu u Palitu. Ma fantazija! Planiramo podignuti veliki permakulturni povrtnjak i mediteranski vrt. Posvuda zasaditi ljekovito i aromatično bilje. Napraviti sustav prikupljanja i sprovođenja kišnice kroz podzemne cijevi do malih bara i jezerca sa ribama. Izgraditi mini-farmu domaćih životinja i obiteljsku kuću, a sve u skladu sa prirodom koristeći prirodne i lokalne materijale. Poslali smo pismo namjere Gradu bez čije podrške (ne financijske!) ovo neće biti moguće, pa još uvijek čekamo odgovor kako bi znali da li je realno i prihvatljivo nastaviti s započetim aktivnostima na imanju u navedenom smjeru.

Karijeru u seakayakingu neću promijeniti još neko vrijeme, ali možda u skoroj budućnosti. Tijekom ovih deset godina poslovanja stekli smo veliki ugled u tom svijetu, a to se ne ostavlja tek tako. Treba još neko vrijeme “izdržati” iako nije težak posao tonuti u san na nekoj netaknutoj plaži Jadrana