Foto: Foto: Sanjin Badurina - Piloto
Dr sc. Saša Potočnjak ukratko se osvrnula na tijek istraživanja i pronalazak dokumenata o samostanskom ribnjaku, istaknula je njegovo i gospodarsko značenje za cijeli kraj te podsjetila kako novopostavljeni pano nije samo spomen turistu prolazniku već i uspomena svakome otočaninu na ribare koji su svakodnevno i tako stoljećima prehranjivali svoje obitelji. Dr. sc. Potočnjak posebno je spomenula veliku brigu franjevaca o cijelom zaljevu sv Eufemije i rad na očuvanju ribljega fonda
Nedjelko Mikelic je istaknuo vrijednost ovakve suradnje, sprege kulture i turizma te spremnost TZ da i dalje podržava ovakve i slične inicijative.
Uslijedio je blagoslov panoa i malena zakuska uz pjesmu.
Inače, zanimljivo je znati da su granice ribnjaka lijepo vide što je ilustrirano i fotografijom snimljenom iz zraka autora Sanjina Badurine, a moguće je vidjeti i fotografije iz prve polovice 20 st. koje je snimio Miroslav Marojević.
– Izdvojeno iz kolumne dr. sc. Saše Potočnjak „Peškera (ribnjak) samostana svetoga Bernardina Sijenskoga“ (Rapski list br. 33):
Uz crkvu, skriptorij, arhiv i knjižnicu sastavni dijelovi samostanskoga kompleksa su i arsenal (brodarnica), mlinica za masline (uljara) te samostanski ribnjak. Gospodarski život Samostana obuhvaćao je ribarstvo, pčelarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, te uzgoj povrtlarskih kultura i ljekovitog bilja, i kao takav, samostan u Kamporu – uz duhovno djelovanje u crkvi i kulturalno djelovanje preko poučavanja, knjižnice i arhiva – predstavlja cjelovitu sliku jednoga franjevačkoga samostana.
Fratarski arsenal (brodarnica) osim za potezanje brodova (za plime bi more dolazilo sve do zapadnoga zida arsenala) služio je za spremanje ribarskoga pribora te kao stan stražarima soli na obližnjim solanama. Samostan je posjedovao različite tipove brodica (lađa, zoppolo, gajeta, guc), a prvi spomen samostanske ribarske barke nalazimo još u 1552. godini. Mlinica (uljara za masline) izgrađena je u 19. stoljeću, ali je za njezinu izgradnju iskorišten kamen davno porušene srednjovjekovne kapele sv. Nediljice (s. Dominicae) u Suhoj Punti. Mlinski je kamen tadašnji gvardijan fra Benedikt Staničić dobavio iz Kraja na otoku Pašmanu.
Ribnjak (peškera) samostana sv. Bernardina Sijenskoga rijetko je sačuvan primjer nekadašnjega gospodarenja priobalnim pojasom. Povlasticu i pravo slobodnoga ribarenja u uvali sv. Eufemije i to na potezu od solina Frapka do obale Frkanja te do solina Maran, franjevci su formalno stekli 26. 8. 1529. godine dopuštenjem mletačkoga dužda. Ta je povlastica franjevcima prvi put bila ugrožena tek početkom 19. stoljeća. Osim starih dokumenata za franjevce su svjedočili i sami župljani pa je povlastica potvrđena još nekoliko puta i to svakom novom vlasti tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.
Kamporski su fratri posvećivali veliku brigu mandraću, purpureli i ribnjaku. Iz samostanskoga se arhiva doznaje da fra Bartul de Arbo, godine 1795., iz samostanskoga proračuna namjenjuje novac za zidić koji zatvara ribnjak do ušća izvora Frapke. S vremenom su međe ribnjaka označene i dvama obijeljenim stupovima: jedan na obali kod skladišta solina Frapka, a drugi na drugoj obali, nešto južnije od dražice ”Fratarsko”. Ribnjak je u cijeloj svojoj površini označen i kamenim oznakama što se i danas lijepo vidi, posebno za oseke.